Kada na guglu ukucate rec Klementina medju prvim ponudjenim opcijama vam izadje “vadi pistolj” sto je, priznacete, neobican sklop reci i nije automatska asocijacija na nezno zensko ime koje se daje juznjackim lepoticama u belim cipkanim haljinama koje se shodno od romana/filma ili zaljubljuju u bogatog belca ili u roba crnca. Elem, ako se neko seca Klementine iz decije pesmice prepune obrta i nasilja kakvim moze da odise samo nesto pisano za decu, ili prilagodjeno njima (ciji krvolocni potencijal ne shvatite sve dok ne odrastete (posle se ljudi cude sto danas decu fasciniraju vampiri i vukodlaci)) onda znate ko je doticna dama i zasto vadi pistolj (da ubije serifa, naravno). Sad, zasto damica sa loknicama i masnicama ubija predstavnika pravde u svom selu opet moze biti nejasno ali verujte mi na rec, imala je motiv vredan pesme! Dakle, socioloski i psiholoski razmatrano, pokusala je da ga ubije u nekoj vrsti afekta ili zlocina iz strasti- nosilac znacke sa zvezdom okrivio je njenog ljubljenog kockara za ubistvo nocnog strazara, zbog verodostojnosti i istorijske tacnosti nazvanog Aleksa (mada, ako pitate neke ljude sa petog sprata mog faksa sigurna sam da ce vam oni zdusno objasniti da su u stvari Srbi prvi osvojili Ameriku ali su dusmani to zataskali, mamuimjebemamericku, tako da je sasvim normalno to sto se nocni strazar u Teksasu zove Aleksa i sto ima jos 3 brata, ne toliko bitna za pricu ali da su Ameri imali nekog Filipa Visnjica kao nas nebeski narod on bi i njih opevao i onda ne bi proslo nezapazeno korz istoriju da su se oni zvali Radovan, Srboljub i Miroslav) Pa nema valjane price sa zapadne strane bez puno pistolja i kocke, zar ne? Zvanicni stav Holivuda je da su temelji americke civilizacije izgradjeni na revolverima i pokeru.

            Medjutim, razvoj moje misli vezane za Klementinu nije se toliko zadrzao na njenoj nesrecnoj ljubavi (iako kucka na kraju pesme priznaje da ipak voli serifa! (to niko nije ocekivao, ja sam suzu pustila kad sam cula prvi put)) koliko je na mene ostavio utisak stih iz naslova- Klementina vadi pistolj… Klementina IMA pistolj ili ga je maznula caletu ili ljubavniku, nema veze, Klementina ZNA NEKOGA ko ima pistolj i ocito ume da njiem barata. Ja sam do sada od oruzja u ruci drzala samo noz za puter a da mi provlanik ne daj boze uleti u kucu verovatno bih ga dokrajcila makazicama za nokte jer je to, pored otvaraca za pisma, jedina vrsta oruzja koju posedujem i koju sam imala prilike da drzim u ruci. Pritom, cak i da se dohvatim neke bolje naostrene viljuske u presudnom trenutku (neke iz kompleta koji su moji dobili za svadbu od one teteke iz Pirota sto je ne volimo pa ga iz inata ne koristimo, znaci nije se istupila od upotrebe) provlanik bi mogao da mi i nju ukrade (mozda bi je zeleo, on ipak ne poznaje tetku) a ja ne bih bila u stanju ni da vrsinem od soka a kamoli da ga ubodem. Mislim da bih ga vise povredila ako bih se trudila da ga promasim nego da ga stvarno napadnem. Pa ja kad ubijam komarca ne mogu da gledam a kamoli neku vecu bubu!

Zvanicno je najveca stvar zbog koje sam prekrsila sveti zavet “ne ubij” bio jedan skakavac velicine manje macke koji mi je letos uleteo u sobu i smestio se na vrh “Istorije uemtnosti zapadne civilizacije” resen da ne mrdne koliko god da sam ja mahala ka njemu peskirom na rastojanju od dva metra (naravno jer nisma smela da pridjem blize). Avaj, skakavac nikako nije hteo da se pomeri, sad kad razmislim mozda je bio neki zacarani istoricar umetnosti zeljan da procita moju knjigu (vidis, da smo sada u bajci tipa Lepotica i zver gadno bih ja ispastala zbog svog postupka) ali nije se nacitao. A bas mi je bilo zao da ga zalepim za tu knjigu. Zao knjige, naravno. I zao mene jer sam morala da prezivim uzase ubistva tolike bube. Sve vece od komarca u mojoj sobi se ubija sa predumisljaljem, bolje reci- sa pripremama vrednim astronauta u NASI.

Koraci za ubijanje velike bube, mog Prirucnika za nepotrebne vestine u zivotu svake zene, glase: ako ikako mozes ne ubij! Postedi nesrecno bice (tj sebe) te agonije. Opcije- upaliti svetlo u predsoblju, ugasiti u sobi i nadati se da ce buba izaci, a ako to ucini snazno zalupiti vratima i pozvati telefonom mamu na mobilni u drugu sobu da joj kazes da ubije bubu u predsoblju. Opcija 2- mahati sa bezbedne razdaljine sveskom, majicom, sesirom ili nekim slicnim predmetom od bube ka prozoru u nadi da ce shvatiti signal i izaci kroz isti kroz koji je usla. Opcija 3- poprskati parfemom (najbolje babinim- bugarska ruza, ubija sa tacnoscu od 1000%, bolja i od RAIDa) moze da osamuti ili otera, zavisi od velicine i izdrzljivosti bube. Opcija 4 (samo za hrabre, zahteva blizi fizicki kontakt)- pokriti casom i cekati da se neko od ukucana pojavi da je izbaci. Ako nista ne upali- isunjati se laganim korakom koji ne bi uznemirio bubu, poneti sa sobom najosnovnije za prezivljavanje, zatvoriti vrata sobe i cekati da se pojavi neko hrabriji ko bi primenio neku od 4 navedene opcije.

Ako je bas bas neophodno da u sobi ostanete, a buba kulira sve vase pokusaje da je lisite zivota na nacine koji bi vas sto manje uznemirili, onda morate uciniti ono sto sam ucinila ja sa skakavcem- razmazati ga po koricama knjige. Oprema- zasititne naocare, rukavice, bez papuca (moguce proklizavanje noge zbog delikatnosti pokreta) i- oruzje. Ova bitka se, nazalost, ne dobija bez muvo-mlatilice. Papuca je previse kratka a novine previse nestabilne, dakle, ako nemate odgovoarajue oruzje bolje se ni ne upustajte u zlocin. Strategija: stati na dovoljno odstojanje od bube tako da vam bude na udaru muvo-mlatilice kada ispruzite ruku, pruzite telo napred a stojite na prstima. Vrlo lagano i oprezno, da ona ne opazi, namestiti ruku u stav za udarac. Energicnim pokretom iz lakta opaliti bubu svom snagom a ako ste je pogodili i nije vam pobegla udarati je dok ne budete sigurni da nece pobeci, tj dok ne prestane da lici na ono sto je bila kada je uletela i prekinula vas dusevni mir. Pre nego sto se upustite u akciju znajte da ovaj poduhvat zahteva izvesne zrtve- skoro uvek cete morati da se oprostite od originalne boje onoga na sta je insekt sleteo- tepiha, zida ili u ovom slucaju knjige.

Kada je stvorenje iz prirode unisteno ostaje tezi deo posla- ukloniti dokaze, tj telo.  Priznajem da sam ja svu svoju hrabrost iscrpela na unistavanje zlikovca tako da sam njegove posthumne ostatke ostavila nepokopane dok se tata probudjen bukom nije dogegao da ih izbaci. A ja sam se posle hvaliala da sam ubila skakavca. I sto je najbolje- priznavali su mi uspeh, govorili su- svaka cast, ja nikada ne bih mogla, odakle ti hrabrosti..? Da li ce neko mozda da mi speva pesmu o uspesima kojima se dicim? Cujem li ja to gusle kako polagano zavijaju-

Oj, na brdu usred Beograda,

gde se sprema jedna moma mlada,

ne pocinak ona htede poci,

ali skakavac velik njoj ce doci,

skace moma, na oruzje se dize,

ubit’ mora dusmanina crna,

hrbarost skupi, udari na nj’,

o njoj se i danas pesma pise….

Jel da da zvuci ko prava? Na ti Klementina, in your face! I mi Srbi konja za trku imamo, fala bogu zene su i kod nas ubijale! Samo nase za prave idale, otadzbinu, slobodu i tako to, a ne zbog ljubavi (pih tricarije!)

A sad stvarno- da li je moguce da svi toliko kukmo kako je svet postao hladan i okrutan ako je nama danas ubijanje skakavca nenadmasan stres? Ako ja ne mogu mirno da zaspim jer sam ubila bubu, da li me to cini humanom ili samo kukavicom? Ja se spremam za ubijanje insekta po etapama a u porodici imam primer devojcice kojoj su 14 godina dali pusku u ruke i poslali je u sumu da bude pratizanka, I to da ne bi umrla od gladi. I bila je. I sigurna sam da je ubijala, koga god su joj rekli da treba. Sa 14 godina dobila je pusku a ja sam tek sa 16 uzela kutlacu u ruku, i to daje operem, ne da skuvam supu. Moja baba i dan danas moze da uzme kokosku iz dvorista i zavrne joj vrat na kolenu a onda je odere i speremi rucak od nje. Koji ja posle od soka i gadjenja ne mogu da jedem. Pa- jesmo li postali hladnokrvi ili samo slabi? I da li je nasa slabost mana ili odlika evolucije duha?

A postoji i posttraumatski sindorm sa kojim se treba izboriti (pa niko nije rekao da je biti ubica lako, pitajte Kelemntinu, slozice se samnom)- i dan danas, kada je letnja noc a u mojoj sobi je otvoren prozor i upaljena lampa, a nesto cemu ne znam izvor zvuka zasusti, ja se trgnem- negde tamo postoji neki skakavac koji je preziveo. I ja se pitam- da li dolazi da se osveti…