Postoji mnogo nacina da prepoznas primitivne ljude, pre svega sto oni svoj primitivizam ne kriju vec ga sa ponosom isticu, ali odabracu samo jedan sada i napraviti presek ljudskog obrazovanja po nivoima. Nazivam ga: gramatickim pristupom ljudskoj vrsti. (Dalje)
GRAMATICKI PRISTUP PRIMITIVIZMU ili trebA/trebaM
Grci ne idu na plazu kao mi, Srbi. Njihov odlazak je pravi riutal koji nista, pa ni pad meteora, ne bi mogao da ubrza. Slican stav imaju i prema donosenju kusura u kaficu ali to je van ove teme.
Grci na plazu dolaze u etapama. Bude se kasnije od turista i nisu opstednuti trkom u devet ujutru da nece iskoristiti svaki zrak sunca ili da ce im neko ukrasti lezaljku. Ne moraju ni da se pozicioniraju pod posebnim uglom kako bi se osuncali a ne izgoreli, da iI voda i tus budu dovoljno blizu da im put do istih ne ozledi nezna stopala po vrelom pesku ali i dovoljno daleko da ih buka od oba ne uznemirava u postizanju meditativnog mira prilikom ispijanja frapea (koji, isto, ne locu u nenormalnim kolicinam kao turisti). Ne smetaju im ni drugi turisti iz Srbije jer ih ne razmeju sta govore (“mamoooo, kude su mi papuuuce”) a i, ruku na srce- glasniji su. Ne moraju svoju malu decu da mole da udju u vodu a stariju da izadju, ne moraju da se mazu razlicitim kremama zastitnog faktora plus beskonacno sve dok ne postignu izgled sneska belica, niti da narucuju pice rukama i nogama oponasajuci cedjenje pomorandze. Grci ne nose na plazu peskir sa slikom novcanice od 500 eura, vec neki obicni, sa cveticima, prvi koji su nasli u kupatilu. Iako su sporiji na putu od kuce do plaze, Grci ne provode deset dana pre tog poduhvata da se spakuju za plazu. (Dalje)
Izadjem ja tako na ritualno pred-rokovsko kafenisanje sa dve drugarice, i u cast uspesno zavrsenog ispita iz nacionalne arhitekture odlucimo da sednemo u Kafanu ? Lepo vreme, dobro drustvo i Beograd, pa jos ulica Kralja Petra koja u meni uvek probudi neku sentimentalnost, covek bi pomislio- sta ima bolje od toga? No, kako to uvek biva, pojavila se gospodjica Sudbina, cisto da ne bude sve savrseno. Da se ne opustim. (Dalje)
KAKO POSTATI ISTORICAR UMETNOSTI?
Nije da mi se mnogo ljudi obratilo sa ovakvim mukama na pameti, niti je procenat mladezi koja svake godine napusta skolske klupe u zelji za znanjem opsednut ovim iskonskim pitanjem, ali za one koji se mozda prisete svoje velike mature- tog kljucnog momenta kada deca krecu stopama buducih lekara, pravnika i ekonomista, i sa setom u ocima pomisle koliko bi im zivot bio lepsi i zivopisniji da nisu dozvolili da ih roditelji/skolski psiholog/stanje u drzavi/prakticnost nateraju da odustanu od svojih snova (razume se, govorimo o svim velikim ali avaj neotkrivenim talentima srpske baletske, muzicke i vajarske scene, nista manje), evo, pokusacu da dam odgovor. (Dalje)




