Kakva je to glupsot da odelo ne cini coveka? Ok, shvatam izjavu ako se govori u bioloskom smislu- coveka cini voda, tkivo, krv, limfa, i jos dosta stvari u koje se ne razumem. Ali ako govorimo u filozofskom smislu- odelo cini coveka podjednako koliko ga cine i misici, koza i trepavice.

Odelo nas ponekad opisuje bolje nego sto bismo sami to uspeli. Iz pazljivog analiziranja necije odece mozemo saznati toliko toga o njemu da kada bi covek zapravo bio svesan ovoga ne bi trosio prosecnih 10 minuta na biranje odece pre nego sto izadje iz kuce, vec bi pola dana u agoniji cupao kosu ne znajuci sta da obuce. Zene nisu lude sto uvek kasne jer su se sredjivale niti govore gluposti kada izgovore onu cuvenu “nemam sta da obucem”, one su samo svesnije ove cinjenice od muskaraca jer drustvo stavlja pred njih vise izazova i zahteva.

Kada mi baba kaze da je kao mlada imala dve hajine, za svaki dan i svecanu, sto je uvek praceno nekom predratnom mudroscu tipa “sta ce ti vise haljina kad mozes da obuces samo jednu”, naprosto batalim raspravu. Kada je ona imala 20 godina, prvo- rat se skoro zavrsio i nisu imali novca za vise odece, drugo, ona je imala dve uloge u ovom svetu- da sprema po kuci i da subotom uvece ode u bioskop. Dakle- dve haljine za dve uloge.

Sto se tice novca, ovo nije tekst o njemu, niti o procenjivanju odece po njenoj novcanoj vrednosti. Reci cu samo- ako ga imam dovoljno da mogu da priustim sebi nekoliko para obuce, nekoliko para farmerki i mnogo vise majici na razlicite duzine rukava, sigurno se zbog toga necu pravdati. Da li mi sve to treba ili ne, mogu samo ja da procenim. Cak i odeca koja stoji u ormaru neobucena ima svoju funkciju i nije tu za dzabe. Oni koji napadaju uglavnom zene zbog trosenja novca na odecu- verovatno nisu zene. Ako ne krades da bi kupovao- niko ne sme da ti zameri sto kupujes! Soping nije greh, ali mi se cini da se sa njegovom ekspanzijom sve cesce tako dozivljava.

Odeca koju ujutru obucemo je stvar izbora. Nasi izbori nas definisu u svemu sto radimo, pa i u odevanju. U neka stara vremena, za kojima lazni moralisti usta punih porgrda za danasnjim “materijalizmom” pate, odevanje je bilo nauka za sebe. Odeci se zapravo poklanjalo mnogo vise paznje, za izlazak se spremalo neuporedivo duze, i tacno se znalo ko sta nosi. Nekada je odeca staleski odredjivala ko ste, nekada prosto idejno.

Tako je i danas. Nemoguce je da matorac kivan na svet i ogrezao u poboznosti-pred-smrt vidi metalca od 15 leta, u crnom od glave do pete, sa bar tri pirsinga u glavi i ne pomisli- sotona!!! Nemoguce je da devojka koja voli regge vidi decka sa dredovima i Bob Marly majicom i ne obrati malo vise paznje na njegovo lice ne bi li proverila da li je i sladak koliko je kul. I nemoguce je da vidite zenu u crvenoj haljini i ne pomislite na seks (naucno dokazano!!).

Ono sto moja baba jos ne moze da shvati je zasto se presvalcim u toku dana. Zasto uvece ne mogu da izadjem u onome u cemu sam bila na fakultetu. Ona je u svojoj haljini mogla svuda da se pojavi i nije je bilo sramota. Stvar je u tome sto je ona u svom celom zivotu promenila onoliko uloga koliko ja promenim u toku jednog dana. Ona je bila cerka, supruga, sada je udovica. I dok je radila bila je zaposlena. Ukupno 4 identiteta, ukupno 4 haljine! Ja sam ujutru po kuci- cerka, na fakultetu student, u muzeju- volonter kustos, uvece drugarica, nocu devojka. To vam je vec 5 haljina, ili ako cemo preciznije- 4 haljine i jedan komplet vesa. I to samo u toku obicnog dana. Ne pominjem slavlja, posebne dogadjaje, izlaske, maskembale… Ja menjam svoje uloge u hodu, pa tom brzinom moram da promenim i kostim. Nije da ne mogu da idem u muzej u farmerkama i patikama, prosto- lepse se osecam u pantalonama i baletankama. Odeca ucini da se uklopim u ambijent, ja sam tada lice koje stoji ispred prestizne ustanove i zelim da se i sama osecam “prestizno”. Ne mora to da bude balska haljina ali ne mora bas ni trenerka. Sa druge strane, u pantalonama ne bih sedela u kuci ni za zivu glavu, za kucu su rezervisane samo pidzame i siroke majice, jer su udobne. Za fakultet i preko dana- pamucan ves. Za prespavati-kod-decka cipkani.

Neka podignu ruke svi oni koji ovo smatraju cudnim?

A ima i onih koji uporno tvrde da nije vazno sta nosimo. Ne znam samo kako onda oni ne izlazena ulicu goli. Pa cak bi i negacija odece govorila o njihovom smislu za odevanje toliko puno da bi se odmah brze-bolje obukli. Znam da ljudi kada izgovore misao da odelo ne cini coveka misle da cena odece ne treba da bude presudna u procenjivanju necijeg karaktera. Ali prosto ne mogu da verujem da neko u tako sirok pojam ucitava tako usko tumacenje. Cena- nije bitna (mada je to tema za sebe). Ali nikada ne mozemo reci da odeca nije bitna. Ona je nas izbor! Nasi izbori nas definisu hteli mi to ili ne. Ili, sto bi rekla moja drugarica kada neka od nas iz drustva izgovori ono zensko- “necu mnogo da se sredjujem da ne pomsili da sam se sredjivala zbog njega”- to sto se nisi sredila i dalje ne znaci da nisi odabrala odecu misleci na njega.

Moda je strogo povezana sa simbolikom, naravno. Ono sto nosimo itekako govori ko smo. Zavaravamo se ako mislimo drugacije. Svako ko je ikada imao viseminutnu dilemu da li da stavi plavu ili sivu kravatu moze da prepozna ovo. Ako vam obe po nekim opstim kanonima estetike i slaganja boja idu uz odelo i kosulju, zasto se onda dvoumite? Zasto uopste vadite obe kravate i prislanjate ih uz odelo? Zasto uopste, na kraju krajeva, imate dve kravate?

Zato sto znate da nije svejedno da li cete staviri plavu ili sivu. Zato sto je pred vama izbor.

Zato sto vam je, zapravo, vazno sta nosite.