U tradicionalnoj ikonografiji Istina je prikazana kao gola žena. Sa nje zastor laži i obmane uglavnom skida figura koja predstavlja Znanje. Stići do Istine trebalo bi da bude cilj podjednako važan stizanju do golog ženskog tela.

Zašto se onda mnogo ljudi usteže da to uradi, ako većina nema nedostatak motivacije da stigne do gole žene?

-Zato što istina nije uvek lepa žena – odgovorio mi je drug, veliki ljubitelj lepote misli i lepote tela. – Zamisli da skidaš zastor sa debele žene pune celulita. Ko još to želi? Svako bi takvoj ženi preporučio da se ponovo uvije i pokrije telo. Sa istinom je slična stvar, većini se ne dopada ono što vidi pa vraćaju zastor laži i obmane nazad, kako ne bi morali da je gledaju.

Ali to ne može biti tačno jer je Istina uvek lepa. Istina je vrhovna vrednost koja ne podleže ukusu, ona je skala po kojoj se ostale stvari mere. Problem je u ljudima. Navikli smo da samo odredjeni tip žene doživljavamo kao lepe, i plašimo se da vidimo one koje se ne uklapaju u naš sud o lepoti. Navikli smo da istinu koja ne ispunjava naša očekivanja nazivamo laži i zatrpavamo negiranjem. A istina i žena su uvek lepe. Jedini pravi put je put ka Znanju, kako bismo mu prišli dovoljno blizu da može da strgne taj zastor jednom zauvek sa naših očiju.